mangiaphoto

Padom cijena kvalitetnih fotoaparata raste i sama prodaja pa sve veći broj ljudi ima šansu da na vrlo lak i jednostavan način ispolju svoju kreativnost. Sa tim modernim digitalnim „čudima” nije neophodno odlaziti u fotolaboratoriju samo da bi vidjeli kakve smo slike načinili. Jedan pritisak na okidač i slika je tu, te ukoliko nismo zadovoljni, lako je obrišemo i načinimo drugu.
Za uloženi novac se svaki dan dobijaju sve kvalitetniji fotoaparati sa sve više megapiksela i poboljšanim karakteristikama. Mogo bi se reći da više nije neophodno ni neko naročito znanje da bi se napravila kvalitetna fotografija. Naravno, ne bih želio da neko pomisli kako tvrdim da je vrlo lako napraviti kvalitetnu fotografiju, ali je sigurno mnogo lakše nego prije desetak godina. Velika lakoća upotrebe dovodi do toga da veliki broj ljudi svakodnevno koristi ove moderne spravice. Putovanja, izleti, noćni život i mnoge druge situacije su redovno obilježene kvalitetnim fotografijama. Sve to rezultuje da se dnevno prave stotine fotografija koje (većini) samo zatrpavaju memorijski prostor.

Što se tiče prodaje fotografija, od kako postoje foto aparati postoji i sama prodaja fotografija jer je to profesija kao i svaka druga. Međutim, prije pojave digitalne tehnike, prodajom se bavio samo mali broj ljudi. Većina i nije direktno radila na proizvodnji fotografija za široke narodne mase nego je radila po narudžbi. Zarada od fotografija se uglavnom svodila na ugovorena slikanja, svadbe, slavlja i slične aktivnosti i to sve do prije nekoliko godina kada su počele sa radom tzv. stok agencije za prodaju fotografija.

Same stok agencije su zapravo Internet prodavnice kojima je osnovna „roba” sama fotografija. Osnovna ideja je bila da se privuku fotografi i da ponude svoje kvalitetne fotografije na prodaju. Kada se baza napunila dovoljnim brojem kvalitenih fotografija, pristupilo se marketingu u cilju dovođena kupaca. Kako su u početku digitalni foto aparati bili poprilično skupi i nedostupni širokim narodnim masama, ovaj vid zarade preko Interneta je bio privilegija samo rijetkih. Međutim padom cijena kvalitetnih aparata i bržeg pristupa Internetu, priliku su dobili i hobi fotografi. Svaka agencija je postavljala svoje uslove i kriterijume za prijem fotografija a sve u cilju da se izdvoje najbolje i najinteresantnije. Većina agencija je sama i cijene određivala te dio zarade koji pripada fotografu. Vrlo važan dio svega ovoga je i licenca pod kojom se prodaje sama fotografija. Pri kupovini fotografije, kupci su morali da prihvate određene uslove. Oni su određivali gdje se smije upotrijebiti kupljena fotografija te su oblasti upotrebe zavisili od cijene. Maksimalna prava nad fotografijom su bila zagarantovana samo ako se kupac odluči za ekskluzivnu kupovinu. Time kupac postaje i apsolutni vlasnik nad fotografijom te se ona povlači iz daljnje prodaje. Preuzimanje fotografije se vrši direktno preko Interneta ili preko nekog memorijskog medija (obično CD ili DVD medij).

Kada smo napomenuli osnovnu ideju za prodaju, moramo da napomenemo i neke osnovne karakteristike agencija. One se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: makro i mikro stok agencije.
Makro stok agencije su prve ugledale svjetlo dana i cijene fotografija su daleko veće nego na mikro stok agencijama. Obično se kreću oko n stotina američkih dolara pa je i broj prodaja poprilično mali. Kupci su u početku prigovarali visokoj cijeni ali nisu imali izbora. U svakom slučaju kvalitetna fotografija je koštala ali je opet bilo povoljnije nego da kupac sam angažuje fotografa, modele, rasvjetu i sve ostalo. Zarada ovih agencija se mjerila milionima dolara na godišnjem nivou pa je ovaj vid biznisa postao privlačan za mnoge. Bilo je teško ugurati se u društvo najboljih stok agencija pa se javila ideja da se jedna fotografija proda 100 puta za 1 $ i time zaradi isto kao i za jednu prodaju na makro stoku na koju treba čekati puno više vremena.
Ovo je osnovna karakteristika mikro stok agencija. Prema nekim komentarima popularnih fotografa koji nisu htjeli da pređu na mikro prodaju, radilo se o pogrešnom potezu, jer sve veći broj časopisa, dizajnera, štamparija i svih onih kojima trebaju kvalitetne fotografije prelaze na kupovinu istih za bagatelnih 1$ (cijena jedne fotografije obično ide i znatno ispod 1$ a sve u zavisnosti od odabranog paketa). Sve fotografije su uglavnom prodavane pod relativno povoljim licencama za krajnje kupce. Područja moguće upotrebe su bila veoma široka iako sam kupac nije postajao i vlasnik same fotografije. Ni fotografi nisu bili oštećeni jer su imaju priliku da jednu fotografiju prodaju stotinama puta. Konačna zarada po jednoj prodaji rijetko prelazi i pola dolara ali ako se galerija zasniva na velikom broju kvalitenih fotografija, prosječna mjesečna plata je zagarantovana.
Djeluje čudno ali je tako. Ipak postoji preko 6 milijardi potencijalnih kupaca.
U početku su vlasnici makro stok agencija sa podsmjehom gledali na novi modni hit u svijetu fotografije ali su uskoro i sami postali žrtve istih.
Sve vodeće mikro stok agencije imaju odlično razvijenu reklamnu mrežu. Broj potencijalnih kupaca je veliki i iako imaju preko milion fotografija u bazi, postoji velika vjerovatnoća da će baš vaša fotografija biti prodana ali pod uslovom da je interesantna kupcima. Mehanizmi pretrage su poprilično napredni i ako se pravilno unesu ključne riječi vrlo je vjerovatno da će fotografija biti prezentovana kupcima. Iako su prava kupaca bila dosta široka, neke od upotreba su ipak bile zabranjene, pa je na većini agencija ponuđena i opcija eksluzivne prodaje fotografija ali je konačnu cijenu i uslove uglavnom određivao sam fotograf.

U daljem tekstu pokušaći da prezentujem neke od vodećih mikrostok agencija

Shutterstock
Jedna od najvećih agencija. U bazi imaju skoro 1.5 milion fotografija i ilustracija. Rade na principu mjesečne pretplate a fotografi dobijaju fiksnih 0.25$ za preuzimanje fotografije i to bez obzira na veličinu. Mnogi su bili protiv ove agencije jer su smatrali da je sramotno prodavati svoje fotografije za tako malo novca ali kada su vidjeli neke statistike brzo su i sami postali dio Shutterstock zajednice. Mjesečna pretplata za kupce je 159$ i za taj iznos im se dozvoljava da dnevno preuzmu 25 fotografija ili ilustracija (750 mjesečno). Ukoliko se kupac odluči za višemjesečnu pretplatu, cijena za pretplatu je još povoljnija. Računica je prosta i pokazuje da će sama agencija biti na gubitku ako kupci skinu sve te silne fotografije ali ne skidaju svi kupci 750 fotografija mjesečno. Uz pomoć malo matematike dolazi se do računice da će za 750 preuzimanja fotografima biti isplaćeno 187.50$ a agencija je naplatila svega 159$.
Isplata je na mjesečnom nivou preko čekova, Paypal-a ili Moneybookers-a i pri tome morate imati minimalno 75$ na računu. Ako na kraju jednog mjeseca nemate dovoljno za isplatu, zarada se prenosi u naredni mjesec (važi za sve agencije).
Inače fotografije možete slati u neograničenom broju ali morate da položite prijemni ispit. Ispit se sastoji od toga da im prvi put pošaljete svojih 10 najboljih fotografija i sačekate da ih oni pregledaju. Za prijem morate imati minimalno 7 odobrenih fotografija (od poslanih 10). U protivnom javite se za mjesec dana ponovo. Podržavaju FTP upload što je jako bitno. Veliku pažnju daju kvalitetu fotografija pa nije preporučljivo da ih zatrpavate smećem. Uveli su kaznene bodove za sve one koji šalju puno loših fotografija.

iStockphoto
Jedna od prvih mikro stok agencija. Fotografima daje svega 20% od prodajne cijene ali imaju veliku mrežu kupaca te je broj prodaja veliki. Imaju odlično razvijen sajt sa forumom kojeg posjećuje veliki broj dizajnera koji kupuju fotografije. Cijena fotografije zavisi od veličine fotografije i kreću se od 1$ pa na dalje što znači da je početna cifra koju fotograf dobije 0.20$. Najčešće se prodaju male i srednje veličine (zarada 0.20 ili 0.60$). Ukoliko se odlučite da fotografije prodajete samo na iStockphoto tj da budete njihov ekskluzivni fotograf imate bolji marketing za svoje fotografije i dobijate više novca za prodanu fotografiju ali treba odlučiti da li je bolje prodavati na taj način ili ih poslati na više sajtova.
Isplata je takođe preko čekova, Paypal-a i Moneybookers-a. Minimum za isplatu je 100$ i svaki put morate slati zahtjev za isplatu. Mana im je limit za slanje fotografija od 15-20 sedmično i obično im i treba sedmica da ih pregledaju. Čini mi se da imaju najdetaljnije pregledavanje fotografija od svih sajtova i vrlo detaljno objašnjavaju zašto su odbili određenu fotografiju. na žalost nemaju FTP upload nego koriste sopstveni softver (Imagemagic).

Fotolia
Jedna od najvećih agencija sa preko 2.3 miliona fotografija u bazi. Fotografima daju 33% (procenat se povećava kako raste broj prodaja) od prodajne cijene koja je slična ostalim agencijama (1$ za male, 2$ srednje, 3$ velike itd.). Isplata je preko čekova, Paypal-a ili Moneybookers-a. Inače imaju posebno razvijen mehanizam pretrage pa je potrebno da pri unoÅ¡enju ključnih riječi pazite na njihov redoslijed. Najbitnije ključne riječi stavljajte na vrh. FTP upload prisutan. U početku su nastojali da Å¡to prije popune bazu pa se i malo smeća nakupilo ali… Svakako preporuka za ovu agenciju.

Dreamstime
Solidna agencija koja fotografima daje 50%. Cijene za kupce su slične kao na ostalim agencijama ali će uskoro preći na sistem pretplate sličan Shutterstocku. Time će procenat koji dobijaju fotografi biti smanjen. Takođe imaju FTP upload. Isplate kao i kod ostalih sa limitom od 100$ preko čekova, Paypal-a ili Moneybookers-a. Imaju nagrade za svaku 10 000-tu primljenu fotografiju. Interesantno u svakom slučaju.

Featurepics
Ovo nije najpopularniji, nije ni najveći ali je sigurno jedan od najboljih sajtova što se tiče odnosa prema fotografima. Cijene fotografija postavlja sam fotograf i od toga dobija 70%. Na žalost nisu još dovoljno razvijeni da bi postali ozbiljan igrač među konkurencijom ali su raspoloženi za svaki vid saradnje sa fotografima i podržavaju svaki vid promocije. Generišu frejmove sa fotografijama koje možete ubaciti na svoje sajtove i tako sami sebe promovisati. Na Featurepics-u se gubi granica između makro i mikro agencija jer svaki fotograf sam postavlja cijenu i određuje licenu pod kojom se prodaje fotografija. Sve preporuke.

Neću navoditi više agencija jer je princip manje više isti. Još je možda korisno spomenuti 123rf, Stockxpert, Bigstockphoto, Canstockphoto itd.

Još nam ostaje da napomenemo šta se dobro prodaje i šta slati agencijama. Vrlo teško pitanje ali ukratko može se reći: korporativne fotografije, koncepti orjentisani na posao i biznis, fotografije sa modelima bilo da su sa bijelim pozadinama ili u interakciji, kvalitetni pejzaži, kvalitetne ilustracije, fotografije hrane, medicinski orjentisane teme i slično.
Nemojte slati gomile fotografija kućnih ljubimaca, gomile fotografija sa zadnjeg ljetovanja, mutne i blurovane fotografije, fotografije sa loÅ¡om kompozicijom, sa puno Å¡uma, loÅ¡e kompresovane i sl. Prije slanja dobro pogledajte najbolje fotografije na svakom sajtu i pokuÅ¡ajte da imate približan kvalitet. Nemojte krasti od drugih i poturati pod svoje. Prije slanja pogledajte o minimalnim zahtjevima u veličini. Recimo na Shutteru je 4Mpix, Dreamstime – 2.5Mpix, Featurepics – kraća strana ne smije biti ispod 600 piksela, Fotolia – 1600×1200 itd. Ne smijete uvećavati fotografije, kompresija mora biti minimalna tako da kvalitet bude zadovoljavajući. Uvijek se postavite u poziciju kupca i razmislite da li se ta fotografija može iskoristiti.

October 24th 2006 | Posted in Blog - Srpski | Comments(14)